Aluminij se koristi u transportu zbog svog nenadmašnog omjera čvrstoće i težine. Njegova manja težina znači da je potrebna manja sila za pomicanje vozila, što dovodi do veće učinkovitosti goriva. Iako aluminij nije najčvršći metal, njegovo legiranje s drugim metalima pomaže povećati njegovu čvrstoću. Njegova otpornost na koroziju je dodatni bonus, eliminirajući potrebu za teškim i skupim antikorozivnim premazima.
Dok se automobilska industrija još uvijek uvelike oslanja na čelik, težnja za povećanjem učinkovitosti goriva i smanjenjem emisija CO2 dovela je do mnogo šire upotrebe aluminija. Stručnjaci predviđaju da će prosječni sadržaj aluminija u automobilu porasti za 60% do 2025. godine.
Sustavi brzih željeznica kao što su 'CRH' i Maglev u Šangaju također koriste aluminij. Metal omogućuje dizajnerima da smanje težinu vlakova, smanjujući otpornost na trenje.
Aluminij je također poznat kao 'krilati metal' jer je idealan za zrakoplove; opet, jer je lagan, jak i fleksibilan. Zapravo, aluminij je korišten u okvirima zračnih brodova Zeppelin prije nego što su avioni uopće izumljeni. Današnji moderni zrakoplovi koriste aluminijske legure u cijelosti, od trupa do instrumenata u kokpitu. Čak i svemirske letjelice, kao što su space shuttleovi, sadrže 50% do 90% aluminijskih legura u svojim dijelovima.